MARTE MEO PROGRAM - PRIRODNA POTPORA RAZVOJU
Marte Meo je program koji je razvila Marija Aarts, holandski pedagog i terapeut. Inspiracija za program joj je bio problem sa kojim se susreće u radu sa autističnom decom i njihovim roditeljima. Nakon desetogodišnjeg iskustva u tom radu, 1987. osniva Marte Meo međunarodnu organizaciju.
Naziv programa potiče od dve latinske reči: mars- što znači snaga i meus - što znači moj tako da u prevodu ime programa glasi - sopstvenom snagom.
Osnovni cilj ovog programa je da ohrabri ljude da koriste „svoje sopstvene snage“ da bi postakli i unapredili razvoj dece, roditelja, onih koji brinu o ljudima, i svih onih koji uče kako bi najbolje iskoristili svoje sposobnosti. Program je prihvaćen kao delotvorna metoda za podsticanje komunikacije kod osoba koje imaju teškoće u ostvarivanju kvalitetnih intereakcija sa drugima.
U početku je program bio način da se praktično pomogne roditeljima autistične dece da ostvare uspešan kontakt sa svojom decom, a vremenom je prerastao u praktičan program za prirodno poboljšanje komunkacije osoba svih uzrasta, od odojčadi do starih i nemoćnih, da bi postepeno bio prihvaćen kao komunikacijski standard u stručnom usavršavanju u celom svetu.
Marte Meo se temelji na prirodnoj sposobnosi dece i odraslih da komuniciraju, pre svega kroz dijalog.
Prototipom razvojno podupirućeg dijaloga dete dobija potrebnu informaciju i podršku na različitim nivoima svoga razvoja. Odrasli će prirodno opažati i analizirati detetove potrebe za informacijom i podrškom i započinjaće dijaloge s detetom određenim ritmom dok će dete sa svoje strane izazvati u svojoj socijalnoj okolini određeni tip dijaloškog ritma koji mu je potreban.
Struktura prirodnog razvojno podupirućeg dijaloga se sastoji iz tri glavna dela:
-
Početak ili povezivanje – odrasla osoba prihvata ili kreće za zanimanjem deteta stvarajući tako zajedničko središte zanimanja
( intersubjektivni fokus). Na taj način se ostvaruje dijaloška veza.
-
Naizmenično nastupanje sa proširivanjem i vođenjem - odrasla osoba i dete govorom tela i rečima naizmenično odgovaraju jedno drugom. Odrasla osoba proširuje i vodi dijalog oko zajedničkog središta zanimanja.
-
Uzajamno završavanje - osobe koje su u dijalogu imaju slobodu da završe intereakciju i da izaberu novo lično ili zajedničko središte zanimanja. Obe osobe u dijalogu - kako odrasla osoba tako i dete prihvataju promenu usmerenosti dijaloga. Odrasla osoba treba da bude posebno osetljiva na nastojanje deteta da se povuče i jasno daje sa svoje strane znake dovršavanja dijaloga.
Ponašanje odrasle osobe u dijalogu je jasno određeno.
Ponašanje odrasle osobe u razvojno podupirućem dijalogu podeljeno je na sedam osnovnih elemenata:
1. element
Odrasla osoba se trudi da odredi detetovo središte zanimanja.
2. element
Odrasla osoba potvrđuje detetovo središte zanimanja.
3. element
Odrasla osoba, nakon svoje akcije, aktivno čeka detetovu reakciju.
4.element
Odrasla osoba imenuje aktivnosti koje se odvijaju, aktivnosti ili događaje koji će slijediti i isto tako i iskustva, doživljaje i emocije koje pretpostavlja da dete doživljava.
5. element
Odrasla osoba s odobravanjem potvrđuje detetovo ponašanje.
6. element
Odrasla osoba u detetov odnos prema svetu uvodi postojanje 'trećih' – osoba, predmeta, pojava.
7. element
Odrasla osoba preuzima odgovornost za primereno i obostrano
davanje znakova dovršavanja.
